Odlazak legendarne glumice

Podatak da je 12. kolovoza u New Yorku u 90. godini preminula glasovita američka glumica Lauren Bacall motiv je za kratki osvrt na njezin bogat život i vrijedna glumačka ostvarenja. Rođena je 16. rujna 1924. pod imenom Betty Joan Perske kao dijete židovskih emigranata podrijetlom iz Poljske i Rumunjske, Natalie Winstein-Bacal i Williama Perskea. Glumački dar nastojala profilirati pohađanjem Američke akademije dramskih umjetnosti te statiranjem u brodvejskoj predstavi. Ipak, upravo povremeni posao manekenke usmjerio ju je prema filmu. Jer Nancy Hawks, supruga redatelja Howarda Hawksa, zapazila je tada devetnaestogodišnju djevojku na naslovnici časopisa Harper’s Bazaar i preporučila je Hawksu za ulogu u filmu Imati i nemati. Utjecaj koji su Nancy i Howard Hawks ostavili na mladu glumicu nemjerljiv je, ali osobnost i nadarenost Betty Joan Perske, sada nazvane Lauren Bacall, bile su veće i od njega. Uz Imati i nemati vežu se barem dva važna događaja, Hawksova oklada s piscem Ernestom Hemingwayem da će iz njegove najlošije priče napraviti dobar film, te veza i brak Bacallove s legendarnim glumcem Humphreyjem Bogartom. Četiri filma snimljena s Bogartom u 1940-ima zauvijek su obilježila karijeru Lauren Bacall, a njihova stilska usmjerenost prema struji film noira i danas je predznak slojevitih iščitavanja njihove građe pa tako i glumačkih ostvarenja Bacallove i Bogarta. Duboki san (Howard Hawks, 1946) kvalitetniji je rad od Mračnog prolaza (Delmer Daves, 1947) ili Otoka Largo (John Huston, 1948).

Lauren Bacall nastupala je u filmovima do kraja života

Glumeći karizmatične protagonistice Bacallova je na svojevrstan način simbolizirala i žensku emancipaciju, nove promjene društvenoga položaja žena nakon Drugoga svjetskoga rata. Zasigurno to potvrđuju i ostvarenja poput filma o jazzu Mladić s trubom (Michael Curtiz, 1950), komedije Kako se udati za milijunaša (Jean Negulesco, 1953) i Kreatorica (Vincente Minnelli, 1957) te melodrama Zapisano u vjetru (Douglas Sirk, 1956). No 14. siječnja 1957. od teške je bolesti preminuo Humphrey Bogart i Bacallova je ostala bez skladnoga bračnog temelja. Nešto kasnija emotivna veza s Frankom Sinatrom nije urodila brakom, a drugim je bračnim partnerom Lauren Bacall od 1961. do 1969. postao glumac Jason Robards, čiji je alkoholizam bio uzrokom rasapa. Podjednako, broj se filmskih naslova potkraj 1950-ih i u sljedećem desetljeću znatno prorijedio, dok je Lauren Bacall sa znatnim uspjehom nastupala u nizu brodvejskih kazališnih predstava. Za mjuzikle Pljesak (1970) i Žena godine (1981) ovjenčana je uglednom nagradom Tony za najbolju glavnu glumicu, a između ta dva iznimna dostignuća bilježimo i sjajnu ulogu u posljednjem filmu Johna Waynea Posljednji hitac (Don Siegel, 1976).

I zamalo se začudnim može učiniti podatak da je Lauren Bacall, nakon samo deset filmova u kojima je nastupala od kraja 1950-ih pa sve do početka 1980-ih, u poznim godinama od 1988. nanizala čak tridesetak filmskih glumačkih tumačenja. Zasigurno je među njima najvažnija uloga u filmu Ogledalo ima dva lica (Barbara Streisand, 1996) za koju je prvi put nominirana za Oscara, te uloga u filmu Dogville (Lars Von Trier, 2003). U petnaestak prestižnih nagrada i nekoliko nominacija, upravo posljednja, Oscar za životno djelo 2009, kruna je karijere Lauren Bacall.

Čak tri autobiografije i mnogobrojni biografski napisi svjedoče s kolikim je uspjehom balansirala u ulogama glumice zvjezdanoga statusa i, u dva navrata, supruge i majke. Majka je troje djece, sina Stephena Humphreya i kćeri Leslie s Bogartom te sina Sama s Robardsom. Zanimljivi su i njezini politički stavovi, uvijek se očitovala liberalnom demokratkinjom pa je s Bogartom bila gorljiva protivnica makartizma i tzv. holivudskih crnih lista što su obilježili kraj 1940-ih i početak pedesetih. Lauren Bacall nikada nisu zanimali skandali, već je bila sklona tradicionalnim vrijednostima. Ako su je isprva pratili i nadimci poput Slim ili the Look, a dvadeset i pet godina stariji Bogart nazivao ju je Baby, kasnija su je označavanja legendom čak i smetala. Jer, isticala je često, „legenda označava nešto što je prošlo“. Nadomak 90. rođendana iznimna je glumica preminula, a njezin odlazak svršetak je karijere koja se ipak može nazvati legendarnom.